Kad sam bila mala - po prozivu :)
Evo posto me je Goca prozvala, shejtan jedan :)
Ne znam ni kako ni gde bih pocela.
Cini mi se da nikad iskreno i nisam bila dete zbog teskih trenutaka, kojima me je zivot vec u ranoj mladosti docekao. Vrlo rano sam, nesvesno, odrasla. Izgubila onu deciju nevinost i bezbriznost. Dok su se druga deca igrala, izvodila nestasluke, ja sam bila primorana da donosim mnogo odraslije odluke.
No dobro, necu mnogo mracno :)
Danas, kao odrasla osoba, kad sagledam stvari, mogu reci, da sam bila hrabro dete. Cak i kad je najgora pretnja postojala, ja sam odlucila da me ne uplasi i ipak uradila ono sto sam morala. To me je verovatno i spasilo mracnih sila. Borila sam se i nisam dala svom optimizmu da nestane.
I evo, stvarno pokusavam da ne bude mnogo mracno, trudim se. Trazim neka nevinija i srecniija secanja.
Kazu da sam sa tri godine vec ispravljala voditeljku dnevnika, koja neku rec nije dobro izgovorila hehe.. Mali perfekcionista vec tad bila. Sa pet godina sam vec znala da pisem oba pisma, stampano i pisano, takodje i da racunam. Volela sam znanje. U muzickoj su mi rekli da nikad nisu sreli talenat kao mene, a ja i dan danas zalim sto nisam bila u prilici taj talenta da iskoristim. No dobro, moralo se ici dalje. Vec u prvom razredu su mi ponudili da radim dve godine u jednoj, ali ja to ipak nisam htela. Zelela sam bar tu biti dete i sa svojim vrsnjacima. U skoli sam uvek bila aktivna, osnivala novina radila na radio i tv prenosima. Ma, napredno dete bila :p
Uvek sam isla za starijim bratom. Kako mora da sam mu bila dosadna :) On i dan danas, kroz smeh, ako ga nesto zamolim da mi uradi, zna da mi kaze "hajde prvo skakuci malo" :) posto sam, valjda, da bih dobila to sto zelim, znala skakutati u mestu i puciti usne. :))
Vezano za njega i imam najtoplija secanja. On i ja, cvrsto vezani i uvek na istoj strani. Niko i nista nas nije, niti moze razdvojiti. Kad sam bila bas mala, i tuzna jer mama trenutno nije bila blizu, samo je on znao da me oraspolozi. Ubedio me je, da su, one bele mace ili kako se vec zove sto u prolece i leto lete po vazduhu, pisma od mame. I kad god bih bila tuzna, on bi me zagrlio i poveo daleko od svih, uhvatio tu jednu macu i citao mi sta je mama kao pisala. Posle toga bih uvek bila bolje raspolozena.
Moj brat, obozavam ga :)
S ovim bih i zavrsila ovaj moj domaci. Bez obzira na sve poteskoce, uvek sam imala jednu srodnu dusu koja je uvek bila uz mene. On mi je najvazniji u zivotu. I presrecna sam da ga imam.
Eh da moram jos i ovo da kazem. Nije da se nismo prepirali hehe. Naravno da jesmo, ali sve to pada u senu nase ljubavi. Secam se da jednom nismo pricali celu sedmicu. U medjuvremenu sam cula da je neka devojka svasta nesto pricala o njemu, sto naravno nije bila istina. Otisla sam, nasla tu devojku i "naucila je" da tako nesto vise nikad ne radi :)) U medjuvremenu je on cuo za to, pa kad sam se ja vratila, dotrcao je do mene i upitao da li sam ok. Na sta sam mu ja samo odgovorila:" Jel mi to sad pricamo? " :)))
Naravoucenije; ja mogu i da ne pricam sa njim, ali ne daj Boze neko nesto lose za njega da kaze :)
Eh da, sad bi bio red da i ja nekog prozovem :)))
A to su; Neda i Cupavi (day after day)
:)
šejtane mali....
čitam, čitam, čitam....
kad iz kuhinje dim...
sada...otrčah...
Ma svi smo mi cinili razne gluposti kad smo bili mali.
Draga Di
svako od nas u zivotu ima periode koji su lijepi i one druge. I nikada nismo dovoljno odrasali da bi se na pravi način izborili sa njima...
Kada si dijete mnogo i ne razumiješ...
ali kada razumiješ, a ne možeš da preživiš onda je...
Moje djetinjstvo bilo je lijepo. Da nije, možda bi me događaji koji su se dešavali kasnije manje boljeli. Taj jedan dio života mi je "ukraden" i bez obzira što vrijeme prolazi, što sam starija.. vjeruj mi: boli više.
Shvatiti prave vrijednosti velika je stvar. Znam da ih poznaješ. Čaša je uvijek do pola: PUNA:)
@ Goca
Dok je optimizma i nase volje bice sve kako treba ;)
Nadam se da rucak nij ezagorio :))
@Adamus
Sto je najgore, gluposti cinimo i kad odrastemo :p
Al vazno je da iz svega toga nesto naucimo.
Ja sam vječni optimista.
A ručak se zove: spaljivanje šerpe u pokušaju:)
Potpuno razumem tviju bliskost sa bratom. Moja sestra je mladja od mene i cak smo se i u srednjoj skoli tukle a i dan danas se posvadjamo do suza ali mi je ipak najbliza osoba na svetu i znam da je to obostrano i najiskrenije.
@ Goca
:)))
@bubi
Definitivno najblize i najiskrenije. Kako je to poseban osecaj, zar ne?
Eee.. pa ja nisam komentarisala taj osjećaj, mada mi je dooobro poznat...:))
taj osjećaj, osim kod brata, sestre...možeš kod sebe prepoznati kada sretneš...pripadajuću dušu:)
@ Goca
Naravno, a mislim da se iz prilozenog vidi da sam i taj osecaj vec, na moju srecu, prepoznala. :)
Sreca, pa je i tebi dooobro poznat :))
Za tebe znam da ga negujes, a nadam se da taj neko to cini i za tebe ;)
@Di
Znam da jesi, vidi se!! :))
Osjećanja su uzajamna.... malo ... komplikovana..ali... jaka....
Ali bre vi pametujete... :-P Salim se. Odradila sam zadacu, pa da se prijavim. Jos uvijek muku mucim koga cu da prozovem. :-) No hajd'...za sada neka ostane ovako. Ljubim vas, onako djuture, pred spavanjac... :-)))))
Ma ljubimo i mi tebe :))
Zadaća je ocijenjena visokom ocjenom.
E, a kada mi, žene nismo bile komplikovane?:)
đe si...:)
stvarno, gdje si?
Jao u guzvi sam... Ali mi je drago videti da si i ti ponovo tu ;)
U svakom slucaju prosao je jos koji dan ;)