Drhtaj...
Ti i ja poseban svet imamo. Onaj ciju pricu, u potpunosti samo mi znamo. Jedan koji poneki razumeju. Nas dvoje ga osecamo.
Mi zajedno korake pravimo od trenutka kad slatke male cipele krasile su nasa, jos manja stopala. Uvek drzeci se za ruke. I onda kad jedna ruka zadrhti druga je tu da prihvati je. I blagim stiskom, putem podrske povede je.
Znam da nisu potrebne reci podsecanja cemu sve mi odupreli smo se. Dovoljno je samo reci da jesmo. Ti i ja, obgrljeni svetloscu vecne ljubavi.
Ne volim kad tvoja ruka zadrhti. Nekako sam navikla da je tvoja uvek cvrsta i topla. Gde moja nadje utociste i mir.
Ne, ne volim! Drhtaj tvoje ruke boli me.
No neka ga. Ovaj put u stisku moje ruke izgubice se. Samo mi dopusti da budem tvoja stena, sad kad osecas da na sopstvenu osloniti se ne mozes. Dopusti da moja snaga bude ti obecanje.
I dopusti sebi da nadjes mir.
Ja verujem.
Znam.
I cuvam te.
Toliko mnogo rečeno u tako malo.
Divno je, kako samo ti umes. Pruzas nadu, kako retki mogu.
u jedan stisak ruke stane ceo jedan svet. i nemerljiva količina ljubavi.
lepo je znati da neko to ovako iskazuje.
Prijatno!
Dopale su mi se tvoje reči, a verujem i dela...
Da, stvarno pružaš nadu...
=)
Nista, izgleda da cu morati jos jednu kartu da saljem...
:)
@ svi
Pokusavam onoliko koliko je u mojoj moci, mada se ponekad osecam bas ocajna i nemocna. Al' i to je znam normalno, kad nas boli bol nasih bliskih. I kad znamo da oni sami moraju proci kroz to, dok sve sto mi mozemo uciniti je, biti tu.
@ Neda
Blesava, nije mali veliki u pitanju.
But, it's the thought that counts ;)
teto Di, ja sam pisao plvi domaci i plozvao tebe
svaki fluid teče u dva smera, tako i podrška koju naizmenično pružamo i primamo.
mir se oseća u svakom slovu...
amazing website, this is really some good quality content. loved the way you explained through words keep writing the best article